bogzna

Zašto kamikaze nose kacige?

Iz zajebancije.

Dolazi nam dragi prijatelj (kako reče moj gazda) iz daleku ali nama prijateljsku Ameriku ovo ljeto.
Reče da bi rado odradio jednu balkansku mini-turneju u kojoj bi i moja malenkost imala glavno-sporednu ulogu.
I tako vam vaš dragi odmetnuti sin već tjednima žvače i žvače nesretnih osam pjesama ne bi li ih kojim divnim čudom i upamtio. Ali ne ide.
Naime, svi koji se bave glazbom, pa tako i moja braća me(n)talci, mogli bi biti zahvalni bluzerima na njihovom sadržajnom doprinosu "uveseljavanja" svijeta svojim notama.

Ali brateeeee...ovo je toliko monotono da je strašno.

A ništa, tješi me malo popravljeni budžet nakon ljeta.
Taman toliko da se pretplatim na dvomjesečnu kuru Herbalifea.

Rekoše astrolozi da je ova godina bolja od prošle.
A po čemu, majke ti milene? Ja nisam primjetio ništa.
Mislim, ništa značajno. Jer ipak neke sitne promjene postoje.

1. Odgledao sam Shrek 3 - ocjena NULA NULA NULA NULAAAAAA
2. Postoje naznake promjene radne sredine - ocjena....pa 1 ajmo reći. Za sada.
3. Naš revni ministar agrikulture u državi zvanoj band, o kojem je davnih dana bilo govora, je toliko agilan u svojim djelatnostima da ljubazno biva zamoljen da podnese ostavku. - ocjena čista petica pa onda još i malo više.
4. Ima još ponešto ali i to je svedeno na brojeve binarnog koda, da ne bih sad davio mnogo.

Podvucite crtu i dajte svoju ocjenu na temelju prosjeka.

...naletih i na ovo:

Svijet i Bosna

0. Ovako se kaze u svijetu
0. Ovako se kaze u Bosni

1. Dragi kolega, dugo se nismo vidjeli
1. Djesi pizda ti materina

2. Izvini ali malo sam te duže čekao
2. Pa djesi, jebote

3. Gospodin je veoma obrazovan
3. On je peder

4. Mislim da nismo dobro sagledali sve aspekte ugovora
4. Jebem te ćorava

5. Mora da se šališ
5. Sereš

6. Ne, nikako niste u pravu
6. Puši kurac

7. Informacija koju imate ne odgovara činjeničnom stanju
7. Jedeš govna

8. Vasa sekretarica je veoma simpatična
8. Jel, Jebeš ti to ???

9. Prijatno
9. Diši malo

10. Koju funkciju gospodin ima u firmi?
10. Koji je on kurac?

11. Smatram da njegovo misljenje ne treba uvaziti
11. Ko ga Jebe

12. Ovaj projekat je lako ostvariv
12. To je pičkin dim

13. Ovo je nemoguće
13. Može, al u kurcu

14. Taj zakon ne treba uvažavati
14. Jebeš zakon

15. Najzad
15. Fala kurcu

16. Hvala
16. Izraz koji ne postoji

Fino je znati kako na ovom svijetu postoje ovi i oni.
"Oni", koji spolne organe koriste umjesto zareza i kao karakterne osobine
i oni "ovi", koji se sablažnjavaju i ograđuju kako u rječniku "njihovog" jezika takvo što ne postoji.
I ja imam tu privilegiju da živim u podneblju "ovih". Bože sačuvaj da neka psovka krene niz jezik. Odmah te razapnu na stup srama i upoređuju sa "onima", što je btw još veća sramota.
I onda, sit tog moraliziranja, upališ neki dobar film na telki. I tamo od svog silnog j....., pi*ki, s..nja, ugasiš tv i budeš sretan i zadovoljan.
Navodno su firme koje se bave "osvještavanjem nas morona" i posipavanjem titlova "moralnim" točkicama dobile juhicu kako krše autorska i izvođačka prava. Oni se pak opravdavaju da to rade zato jer im je muka gledati i slušati svoju djecu da se koriste "jezikom ulice".
Čini se da će ubuduće proizvodnja stakla znatno porasti. Treba svu tu djecu utrpati ispod tih zvona, ne bi li u starost ušli sterilni.

I sad ga ti j...

Idući mjesec uzimam ostatak godišnjeg. 18 (čitaj: osamnaest) dugih dana.
Zabili se u studio konačno pa da i to čudo svjetsko privedemo što uspješnijem kraju.
Ostatak vremena bit će sasvim dovoljno da pospremim sobu. Osim usisivanja prašine (!) ništa drugo nisam taknuo mjesecima.

Već zamišljam scenu:
Ponukan prijetnjom svojih ukućana krenuh u tu nadasve hrabru avanturu.
Iz linije se po tko zna koji put čuje "Radio Merda", ne baš tako popularna pjesma u ovim krajevima, no odmara dušu svojom plitkošću....
Iskopao sam jedan CD ispod kreveta:
"Gle, ovo je tu! Zar nisam ja to posudio Peri? Hmmmmm...ili mi je on to vratio? Ma nekome sam to posudio. Ali kome? I kad mi je taj netko vratio to uopće?"...

Eto, prošlo je pola sata kako ja stojim nasred sobe buljeći u taj CD kao puran u glistu.
"Joj, ne da mi se to sad pospremati. Budem sutra".

Idem na probu sad.

I zbilja, poželjet ću vrlo neskromnu želju za ovu godinu.
Htio bih da dođem u priliku da se ispričam pojedinim ljudima za neke svoje glupe ispade.
Kad je već došlo vrijeme čišćenja, onda da se bar pošteno i očisti.

Što mislite o tome?

Sreo sam prošli tjedan svog prijatelja iz davnih školskih dana.
Za ruku vodi klinca koji je isti tata. U onih petnaestak minuta razgovora, mali je uspio privući barem pet znatiželjnih osmjeha djevojaka koje su prošle pored nas.
Navrla su sjećanja: Duo fantastikus u jednom od nebrojenih posliješkolskih avantura po metropoli. On, također metalac (joj, kad se sjetim kako je to u to doba bio status koji obećava),
lomitelj djevojačkih srdaca, sa svojom dugom "ovčica" kosom, šarmer, kleptoman po potrebi, čovjek koji se uvijek znao dočekati na noge, gitarist...
i onaj drugi, to jest ja, koji je...ja.

Nakon duga dva sata provedenih ispred shopping centra "Gradec" (?) na gornjem gradu, slavodobitno smo krenuli na uživanje pola litre pive koju smo kupili zahvaljujući njegovoj sposobnosti haračenja.
Obzirom na tadašnje sposobnosti konzumiranja alkohola, ta nam je piva bila i više nego dosta. Znajući da je ratno vrijeme a i to da smo se vani zadržali prilično dugo za svojih 14 godina, vrijeme je bilo da se krene kući svojoj. Tramvaj je, srećom, taman došao i krenuli smo put kući. Ne znam na koju foru ali sjećam se, bio je petak. Tada su Majke održale svoj koncert u Jabuci.
Čudni su ti tramvaji. Oni su jedna rijetkost u ovom gradu koja se nije promijenila. Još i sad su ti isti tramvaji tu, rulaju ulicama, trube, jure i svašta uz to.
Krenuli mi prema glavnom kolodvoru. Na stanici na Zrinjevcu jedna je cura u trenirci (pretpostavljam, vraćala se sa nekog treninga) ušla i stala njemu iza leđa kako je on bio okrenut prema meni.
Rukohvati služe da se za njih držiš kao preventiva protiv pada u slučaju naglog kočenja. Zna i on to no kako se baš u tom momentu dogodilo da je nešto tražio po džepovima, tramvaj je naglo zakočio i frend je počeo padati. Nekako je uspio pasti a da se nije udario. No puno neugodnija scena je uslijedila. Cura u sivoj trenirci pala je kao žrtva balamaže i krajnje neugodnosti. U momentu pada jedino što je prijatelj uspio dograbiti bila je njena trenirka. U hipu je on završio na podu grčevito držeći njenu trenirku u rukama, a ona u šoku, polugola, jedino što je mogla izustiti bilo je - ništa. Kompletan je tramvaj zanijemio od užasa, a ja, koliko sam se god junački trudio, nisam mogao suzdržati smijeh.
Tramvaj u tom momentu nije mogao dalje i istovario putnike. Na čiju nesreću, na čiju sreću.
Nekako se danas neugodno osjećam kad se toga sjetim. Čak mislim da bih si za ovu godinu poželio vrlo neskromnu želju.

Prve riječi koje sam čuo jutros bile su "Dobro, di si ti, u pizdu materinu!?". I to preko telefona.
Čovjek ne može otić ni pišati da da se netko ne zabrine. Dirljivo je to, znate.

Jedva dočekao ja svoju smjenu. Sad je vrijeme da zaželim laku noć radnom narodu. Sutra jovo nanovo.

Svašta se izdogađalo zadnjih par mjeseci koliko se nismo čuli. Uuuuu, bilo je dobrih svirki konačno. Zasjali smo u pravom svjetlu i konacno se trud isplatio. Naravno, uvijek može bolje, no nećemo kvariti.

A dogodilo se i još svašta nešto...
Naime, prema nekim statistikama, jedina dva pisana oblika kojima najslikovitije, pa i najtočnije, možeš izraziti svoje emotivno stanje su poezija i proza. Cak i za sve one koji stvari razlože na "proste faktore" (a i sebe ubrajam u takve), ta su dva oblika, koliko god bila komplicirana - vrlo prihvatljiva.
I kad bi tražio neki dublji smisao napisanih redaka, vrlo bi lako došao do njega.
No postoje osobe koje u izražavanju istih koriste i matematiku, pa čak, imam osjećaj, i geometriju.
Jednom kad stupiš u egzotike druženja sa takvom osobom i kad prode određeno vrijeme, život ti postane interesantan. U najširem smislu. Jer već u slijedećoj fazi život se zakomplicira do besvijesti. Dolazi do kratkog spoja, tako da i ono o čemu si razmišljao i radio prije toga, i sasvim zadovoljavajuce plivao u tako razrađenim mislima i idejama, lagano se na horizontu pocinju prikazivati stvari kojih ni u najluđim snovima nisi sanjao da postoje. U nekoj trećoj fazi toj osobi definitivno više nije dovoljno da bude sretna da postoji netko tko se TRUDIIIIIIII shvatiti taj R2D2 breakdance prikaz emocija, već nekako na perfidan način od druge osobe stvara svoju sliku i priliku. Totalno nesvjesno. Jer, kao što mi, obični smrtnici, sasvim dobro plivamo u ovim "prostim faktorima", tako i ta osoba svoje ciljeve usmjerava na svoju stranu. A sa druge strane....hm...to je jedan veliki i jako slasan zalogaj, ako si spreman na to.
Previše energije se izgubilo u tom "spremanju" i mi se razišli. Ako ne za stalno, onda na određeno vrijeme sigurno.

Eto, tako...
Stigla nam nova godina. Nove šanse, nove mogućnosti, prilike, nove ljubavi...Jupiiiiiiii.
U ovom jedanaestom danu nove nam gospodnje, kad vani piči ugodnih srpanjskih dvadesetak stupnjeva, mene boli glavurda za popizditi. Svevišnji me obdario, pored konjskih zuba, i istom takvom pameti. Vjerojatno je to i razlog.
U svakom slučaju, eto mene na poslu. Upalih si, na opći užas svojih kolega i pretpostavljenih, lagane note Death Metala, i krenuh u nove radne pobjede. Moj spomenuti šef se konačno prošli tjedan vratio sa ljetovanja. Već danima vrišti kako je firmu ostavio u tip top stanju a kad se vratio zatekao je opće rasulo. Pojačavam muziku.